Tako je, od zadnjeg posta prošla su 4 mjeseca... 4 mjeseca puna zabave, uživancije, novih prijateljstava, ljubavi, dobrote...4 predobra mjeseca koja će se zauvijek pamtit.
Mnogo koncerata, feštica, nezaboravni maturalac u Španjolskoj, rođendani....ma sve sam proživjela najbolje što sam mogla i bilo mi je loodo!

Nažalost, sad smo i maturanti što mi se nimalo ne sviđa jer će mi bit teško napustit sve te ljude koje sam jako zavoljela nakon 3 godine (a i više)...
Ti su se osjećaji pojačali nakon maturalca na kojem se stvorila jedna ekipa sastavljena od učenika jednog razreda i učenica drugog razreda. Ekipa iz snova koja je velika i jednostavno nezamjenjiva.
A nezamjenjive su i naše sve učestalije feštice koje se održavaju bez nekog posebnog povoda osim potrebe „biti zajedno i uživati“. Naravno, jedva se čeka ovaj petak kad se ekipa sastaje na „tajnoj lokaciji“ hehe... Pipl, aj lov ju!

Što je još novo?
Pa...Još malo pa se kreće u autoškolu (konačno! ), a počela sam i dobivat ponude za posao, odnosno hobi je bolja riječ za to, al nekako kao da se bojim novih stvari, novih situacija u životu...možda zato jer mi trenutno ništa ne fali, naprosto uživam!
Zato toliko dugo i nije bilo novog posta, hedonizam vlada!

Bitna novost je i ta da se ovaj blog definitivno zatvara. A sad se vjerojatno pitate i zašto - to mi se neda objašnjavat al ako vas zanima, kad me vidite, pitajte i sve ću vam reć!

BYE BYE!!

Eh da, od danas nadalje sam velika cura, a velike i pametne cure su ozbiljne i ne pišu blog jer to je za njih glupost. Zato ga i ja napuštam na neko vrijeme jer sad kao velika cura imam puno posla.
I da - prošla sam matišu (jer ipak sam ja ta koja je pametna ) i završila s njom zauvijek, barem kaj se škole tiče. weeeeee!!!

A jučer se i druga frendica vratila iz bolnice...nadam se da je došao kraj svim tim sranjima oko mene...

Vlak života
Život je poput putovanja u vlaku. Ljudi ulaze i silaze. Za nekih zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna iznenađenja. Čovjek proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, žalosti.

Kad se rodimo i kročimo u vlak, susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tijekom cijeloga našega putovanja. Primjerice, naši roditelji…

Nažalost, istina je posve drukčija. Kad-tad oni će sići s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje naklonosti, nježnosti, bez svoga prijateljstva i svoga društva.

Međutim, u vlak će ući druge osobe koje će nam biti veoma važne.

To su naša braća i sestre, naši prijatelji te ljudi koje susrećemo te koje ćemo zavoljeti u svome životu.

Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku šetnju.

Drugi pak na svojoj vožnji kroz život nalaze samo žalost i tugu. Ali ima i onih koji su u vlaku za vožnje uvijek nadohvat ruke te spremno pomažu onima kojima treba pomoć.

Mnogi nakon svoga silaska s vlaka ostavljaju iza sebe trajnu čežnju. Mnogi nas sunovraćuju u duboku nevolju. Mnogi ulaze i silaze a da ih nismo ni zapazili.

Čudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdraži negdje u nekom drugom vagonu.
Ostavljaju nas same u tome odsječku našega putovanja. Naravno da nas to ne priječi uzeti na sebe tegobe putovanja i samoće, potražiti ih te se pokušati smjestiti u njihov vagon.

Međutim, na našu žalost ne možemo sjesti uz njih. Mjesto pored njih već je netko drugi zauzeo.

I takav je život. Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka i rastanaka, bez ponovnoga sastanka. I nikad se ti trenuci ne će vratiti. Pokušajmo od svoga putovanja kroz život učiniti najbolje što možemo.

Pokušajmo sa svima u vlaku biti u miru. Pokušajmo u svakome od njih vidjeti ono najbolje što je u njima.

Sjetimo se i toga da na svakome odsječku životnoga kolosijeka netko od suputnika može ‘iskliznuti’ te da treba naše razumijevanje i simpatije.

I mi ćemo možda ‘iskliznuti’ s kolosijeka. I vjerujemo da će se netko naći tko će nas razumjeti.

I najveći je misterij putovanja što ne znamo kad ćemo mi napokon sići s vlaka. Isto tako ne znamo ni kad će naši suputnici sići. Pa ni za one koji sjede tik uz nas.

Bit ću veoma tužna i žalosna kad budem morala sići zauvijek s vlaka.
Vjerujem da će veoma boljeti rastanak s nekim prijateljima koje sam susrela za vrijeme putovanja te koji su mi postali dragi.
Veoma će me ražalostiti što ću morati ostaviti svoju djecu same. Međutim, gajim nadu da će doći i glavni kolodvor. Tada ću vidjeti kako svi oni pristižu, sa svom prtljagom što je za ulaska u vlak nisu imali. To će me silno obradovati.

Usrećit će me činjenica te pomisao da sam im pomogla povećati putnu prtljagu te da sam u nju stavila prave sadržaje.

Trudimo se i nastojimo da imamo sretno putovanje te da se na kraju sva muka stostruko isplatila. Pokušajmo da pri silasku s vlaka ostavimo prazno sjedalo koje budi u ostalim putnicima što nastavljaju putovanje čežnju te lijepa i ugodna sjećanja.

Svima želim sretno i ugodno putovanje!

U pulskom rock klubu Uljanik je prošle subote održan koncert povodom 10. godina Antitodora uz goste:
°Popeye(odn. Ferenac solo)
°Livio Morosin & bend
°Vis the thunderbirds
°Nailed

Koncert je otvorio slavljenik sa nekoliko svojih stvari. Zatim Livio Morosin - e pa zašto ne bi i jedan takav glazbenik gostovao na punk koncertu i pjevao s punkerom? Dokaz da se to itekako može vidjeli smo u subotu. No, nažalost, samo pravi zaljubljenici u glazbu ostali su to pogledat dok su drugi to vrijeme iskoristili za hvatanje svježeg zraka izvan pretoplog Uljanika. Nailed - metal bend koji je malo prebrutalan za moje uši, ali skidam kapu publici koja je zajedno sa bendom neumorno tresla svojim glavama. Zajedno sa Todorom izveli su "Anarhija u mome gradu". Vis the thunderbirds - bend koji se sastoji od tri člana, a jedan od njih je i bubnjar iz prve postave Antitodora. Odsvirali su i Todorovu "Shizofreniju". Popeye - na nesreću svih onih koji su ih htjeli te večeri čut, popajevci nisu došli iz (kako se govorilo po klubu) zdravstvenih problema jednog člana benda kojemu želim brzo ozdravljenje. No, nismo ostali sasvim zakinuti jer se vokal i gitarist benda Ferenac ipak pojavio i zajedno sa Todorom odsvirao "Ona odlazi" u jednoj drugačijoj, "sentiš" verziji. Koncert je zatvorio onaj tko ga je i otvorio - Antitodor sa cca sat i pol dobre svirke i bisom.

Za kraj treba pohvalit organizatore koji su uspjeli spojit punk, metal, reggae i etno pop, što i nije čest slučaj. Svaka vam čast jer je bilo predobro!

°Ferenac & Todor

°Nailed

°Livio Morosin & Todor


Hvala Dajani na slikama!

Pogledajte članak u Glasu Istre.

Nikad neću skužit' neke fore, zašto smo u kurcu a imamo najljepše more.
Zašto nas jebu sa svih strana, mi smo obične budale, fucking država banana.
Imamo sve a neznamo iskoristit', treba nam stranac da nas nauči mislit'.
Da nam gradi hotele i gradi kampove, a onda u tom kampu stavi žicu i rampu.
A naši općinari i dalje zemlju prodaju, s osmjehom na licu nikad se ne kaju.
Provizije im daju neke čudne vizije, lovu peru i dalje ponosno seru.
Al' nije stranac kriv, već smo mi bijeda, mentalitet nam je u kurcu, ma sve ćemo bez beda. A sada kad još dođe ta jebena europa, tako će nas ogulit da ćemo istrulit'.
Berlusconi će se odjednom kupat' na Brijonima, a mi ćemo se lupat' po glavi, po kojonima.
Globalno sranje stiže i kod nas, stižu pravi lopovi, al' možda bude bolji grass.
Jest ćemo hranu 'ko zna otkud, a naša će djeca znati samo za fast food.
Postat ćemo debeli ko glupi amerikanci, zaboravit ćemo da smo forever balkanci.
Dobit' ćemo bolesti za koje nismo ni čuli, ma bit' će sve u kurcu svugdje, pa i u Puli.
Nebeske cijene, europski standard, a plaće će ostat iste ko i dosad.
Pa ćemo se opet bunit' i na cestama protestirat, masovno se skupljat i svi skupa paradirat.
Ratovat u nadi da se sve vrati ko prije, tj. sad.
Poštedite me toga dok sam još zdrav i mlad...

By:Popeye

..::KRATKI APDEJT::..
Frendica se vratila doma nakon 2mj provedenih po bolnicama, jedva čekam da ju vidim!
Idem..pozdrav

Heraklit je jednom rekao: "Zato valja ići za onim što je zajedničko. Ali premda je logos zajednički ipak većina živi tako kao da ima svaki svoju vlastitu pamet."

...nemam volje učit imovinsko pravo...a morala bi...50 stranica...al ko ga jebe ionako nikad ništa od mene...

"Uvijek budi iskren" - please, nemojmo živjeti u zabludi i slušat ljude koji pričaju takve gluposti... Same thing kao kod onih koji kažu da će mala palačinka narast... Ne vjerujte takvim i sličnim ljudima, bježite od njih jer samo seru...slušajte ih, odnosno budite iskreni i bit će samo gore...ne uvijek, ali većinom...provjereno...

Nižu se sranje za sranjem...i tako već 2 mjeseca...bemti depresiju koja dođe s razlogom...

Želim vidjeti frendicu, a daleko je...želim da ide s nama u Španjolsku i da zajedno vičemo "Ole!" zgodnim španjolcima, a ona možda neće moći biti s nama...Miss you Tina...

...Sick of crying...tired of trying...yeah I'm smiling, but inside I'm dying...